I kad jednom opet zatrebam..
TEBI bicu tu..samo reci da znam...
ljubav osjecam i nije nestala...
jos zelim te kao nekada....

Gdje da krenem sad...
da ostanem...stojim tu...
dani prolaze dok trazim put....
do srca tvog...opet sve u krug...
opet ista bol..

Otkud to sad da nema kraj...
i ova ulica koju dobro znam...
kao stranac sam...u gradu..
zvanom ljubav koji cuva tajnu...

JOS NE ZNAM KO SMO TI I JA??
a kad vratim film...sve je bila laz...
nazad ne mogu..sad te ima on...
a jos trazim put do srca tvog...

I kad jednom opet zatrebam..
TEBI bicu tu..samo reci da znam...
ljubav osjecam i nije nestala...
jos zelim te kao nekada....

I kad jednom opet zatrebam..
TEBI bicu tu..samo reci da znam...
ljubav osjecam i nije nestala...
jos zelim te kao nekada....

Gdje da krenem sad..da ostanem...
da ova bol ne potraje....
jos ne znam gdje smo bili mi...
kad se djelila sreca ljubavi...

Sklanjam oblake....trazim andjela...
gubim korake....to nisam ja...
stalno lazem da sam sa njim...
a ustvari sama sam....bez ljubavi...

Do ludila...me dovodi...
kao ulica,,,tvoji koraci...
samo tvoj..ti me vodi sad...
tamo gdje bi nas sreca pratila...

Trazim sebe gdje nisi ti...
a vatra je tamo gdje je dim...
ovako ne mogu..sad me zagrli...
samo tvoja sam ...DA ODEM NE DAJ MI....

NEKAD SJEDIM SAMA
CEKAM SRECU KAZU NECE ONA NAS,
TJESE ME KAZU KORACA ZA NAMA...
TAKO BJEZE MI DAN ZA DAN...
JA KO LUTKA TKANA ...
SUZOM ANDJELA BEZ KRILA,
ZIVIM BAJKU CEKAM PRINCA
JOS OD KAD SAM DIJETE BILA.....

NEKAD NEKO, NEKAD NIKO
CEKAM DAN DA SVANE
OKRECEM SE SVE JE ISTO
KAD CEKAM BOL DA STANE,
MISLIM JAKA SAM TOLIKO USTAJEM
KAD TONEM JA AL NEMA
NIKO NEMA, NIKOG SAMA SAM NA SVOME ZNAM....

KAD NE MOGU, KAD NE MOGU BAS NISTA VISE,
KAD NE UMIJEM, KAD NE UMIJEM BAS NISTA VISE....
KAZU ZIVOT BJEZI LETI DALJE,
KAD JE ZIVOT TEZI LETI DALJE,
KAZU UZMI SVE JER NE DAJE NISTA VISE....

GLEDAM SAT SRECA KASNI,
OPET OPET I OPET....
KAD JEDNOM PADNES KAZU DA CES
PASTI OPET, OPET I OPET....
I NEUMIJEM KAD NEMAM S KIM
I NEMAM GDJE ODAVDE,
JA NEUMIJEM JER PLASIM SE DA SUTRA SAMA PADNEM....

.....NEKAD NEKO, NEKAD NIKO CEKAM DAN DA SVANE
OKRECEM SE SVE JE ISTO KAD CEKAM BOL DA STANE,
MISLIM JAKA SAM TOLIKO
USTAJEM KAD TONEM JA AL
NEMA NIKO NEMA NIKOG SAMA
SAM NA SVOME ZNAM....

KAD NE MOGU,KAD NE MOGU BAS NISTA VISE,
KAD NE UMIJEM, KAD NE UMIJEM BAS NISTA VISE....
KAZU ZIVOT BJEZI LETI DALJE,
KAD JE ZIVOT TEZI LETI DALJE,
KAZU UZMI SVE JER NE DAJE NISTA

Zelio sam njenu ljubav

zelio sam nju i nijednu

drugu.

Zelio sam ljubav a

dobio tugu.

 

Ona je bila moga sunca

Sjaj, sati sto polako teku

donose samo tugu

nikad necu moci voljeti

zenu drugu.

 

Ona je bila moja zvijezda

ona je bila meni sve

sadasnjost je među nama

meni ostaje sjecanje

samo pitam se da li pamti

dane nase srece

pitam se, mnogo toga se pitam 

A odgovora nema...

 

Zahvaljujem Senadu...skolski HVALA

Moje nade propale su

živm život bez sunčevog

sjaja nemam sreće sve je

prazno i pusto bez radosti

živim ja duša mi se cijepa

niz obraze liju suze tuga,

pustoš oko mene u očima

sjaja nema moje srce voli

ali voli samo tebe...

 

bol bolujem sam tugujem,

život polako nestaje gasi

se veliko srce puno ljubavi

samo i nesretno...

 

 

Zahvaljujem Senadu...skolski HVALA

U rukama ti si moje srce držao,
Ali izgleda da odlučno si ga ispustio,
I drugo srce u ruke primio...
Sve svoje tebi sam dala,
Kad bi ti pomoglo za tebe bi i poginula,
Ali tebi izgleda ja nisam toliko važna,
Bila sam ti samo avantura prolazna...
Stalno si govorio da me voliš
I da stalno na mene misliš...
Uvjeravao si me da sam ti sve,
Da živiš za mene...
Lijepo si me u laži te uvjerio,
Hvala što si mi patnju umjesto sreće donio...
Al za ono što će se dogoditi
Nemoj sebe kriviti,
Ne možeš ti srcem upravljati,
Jedino si možeš prebacivati
To što moju ljubav nisi znao cjeniti
I što mi laži nisi mogao prestati govoriti...
I znaj ljubavi da ti svu sreću želim
I da kad me nebude neću prestati da te volim...
S neba ja ću te čuvati,
A da te povrijedi neću dopustiti...
Iako mislim da te nije zavrijedila
Jer ona se s tobom samo poigravala,
Odluka je pala
I ona je ponovo tvoja postala...

Dani su mi pusti
Poput neba bez zvijezda...
Nisam mislila da ćeš mi toliko nedostajati,
Srećo, tvoj dodir mi prijeko treba...
Odlaskom svojim tugu si mi ostavio,
Plamen života u meni si ugasio...
Sunce u meni prestalo je sjati,
Samo tebi ja sam spremna sve dati...
Da te opet imam morat ću se strpit,
Ali znaj da te nikad neću prebolit,
Neću te zaboravit...
Iako mi svi tvrde da me nisi volio,
Da si se samnom samo zabavljao,
Ja o tome ne želim razmišljati,
Jer što god napraviš ne mogu te prestati voljeti...
Sada kad si daleko
Nejbolje ćeš mi dokazati
Što si spreman za mene učiniti...
Sada ćeš mi dokazati koliko me voliš,
Koliko o meni misliš...
Drugi svakakve priče pričaju,
Ali ako im se tako sviđa neka uživaju,
Ali dragi, te priče me svejedno malo vrijeđaju,
Lagano me ubijaju...
Te priče stvaraju mi boli,
Tjeraju me da pomislim da moje srce uzalud voli...
Tako zna, možda u njima ima istine,
Ali ja to želim čuti od tebe...
Ne mogu ti objasniti
Koliko te priče mogu boljeti,
I ponovo ispadam glupa jar ja za to nisam znala
I uvijek sam ti slijepo vjerovala,
Jer ja ljubavi u tebe nisam sumnjala...
Maleni, nemoj dopuštati da tako me ismijavaju,
Da me okolo zbog tvojih postupaka ogovaraju...
Budi iskren,
Priznaj mi sve,
Pa znaš da ću ja uvijek biti uz tebe...
Ako i nemogu biti tvoja malena,
Ako više i nisam tvoja voljena,
Svejedno sam jedna zaljubljena djevojka
Koja bi za tebe život dala
I onda kad ti ništa ne bi značila...

Evo srećo, ruka sama piše,
Na bijeli papir slova riše...
Mozak ne radi,
On ruke ne vodi...
Slova sama na papir padaju,
Moje osjećaje u pjesmu stapaju...
I ruke već su umorne
Jer noćima se nisu odmorile,
Mnoge noći sam probdjela
I o tebi sam razmišljala...
Tvojih poljubaca sam se prisjećala,
U one dane sam se u mislima vratila...
Toliko sam se u misli uživila
Da je stvarnost sam mislila...
Tvoju sliku iz ruku nisam puštala,
Usne s tvoga lica nisam maknula,
A suze nisam skrivala...
Ali nisam ljubavi samo plakala,
Konačno sam i osmijeh na svom licu vidjela...
Dok sam se onih divnih dana sjećala,
Suze sam ispuštala,
Ali i osmijeh s lica svoga sam izmamila...
Ne znam što je to na tebi tako posebno,
Što je tako neodoljivo,
Ne znam što je to,
Ali znam da imaš nešto jedinstveno,
Nešto osobito...
Znam da si mi poput anđela,
Anđela kojem samo nedostaju krila,
Anđela što ne mene pazi
Kad god netko želi da samopouzdanje mi zgazi.
Kad god život prestane da me mazi...
Ti si meni najsjajnija zvijezda na nebu,
Zvijezda što osvjetljava put za svoju bebu...
Tvoj sjaj noćima pratim,
Tražim način da u zagrljaj ti doletim,
Da u tvoju sobu tiho sletim...
Tražim način da prije spavanja te poljubim,
Da te u pustim noćima grlim
I svoju ljubav ti pružim...
Uskoro ću pravi put do tebe pronaći,
Uskoro ću se ponovo u tvom naručju naći...

Dani prolaze,
Ali sjećanja ne odlaze...
Tu tebe nema,
Ali ljubavi i više nego prije ima,
Dok u srcu te nosim ja nisam sama...
Kad ovo ti pišem,
Osjećam da sam ti bliže,
Kad pismo ti šaljem,
Osjećam da dan kad ću te vidjeti polako stiže...
Kad pomislim na tebe obuzme me tuga,
Ova noć mi se čini ko godina duga...
Kad pomislim na tebe bojim se,
Bojim se, ali ne znam čega,
Ne znam bojim li za tebe
Ili se bojim same sebe...
Ne znam bojim li se onoga što budućnost donosi
Ili onoga što možda odnosi...
Želim da mi ponovo donese tebe,
A ne želim da te udalji od mene...
Ne želim da nam sudbina kraj presudi,
Na želim da ti moja ljubav dosadi...
Na žalost na znam što će budućnost donijeti,
Ne znam da li će mi opet zbrku u životu stvoriti
Zato mi preostaje samo duboko se nadati i vjerovati
Da me ti nećeš nikada prestati voljeti,
Da nećeš sudbini dopustiti
Da nas razdvoji...

Postoje trenutci koje vječno pamtimo,
postoje osobe koje nikad ne zaboravimo...
U mom životu postojiš ti,
tebe nikada neću zaboraviti...
U mom životu postoje mjeseci koje s tobom sam provela
i znaj da svaki trenutak sam zapamtila...

Iako ne znam da li si me varao,
da li si dok si bio samnom s drugom spavao,
ja te volim više od svega,
ti si i dalje najveća ljubav srca moga...

Ne znam da li ćeš me moći toliko dugo voljeti
s obzirom na to da me nećeš viđati,
ali znam da ja tebe neću zaboraviti
i da ću te bez obzira na sve čekati...
Ja ću i dalje biti tvoja mala curica,
biti ću i dalje samo tvoja lutkica...

Da li znaš koliko je suza u mojim očima,
da li znaš da ne spavam noćima?
Da li znaš da i u mom srcu sad je tama,
da sam i tamo ostala sama?

Od kad te nema,
ni ja nisam tu,
od kad te nema,
živim u svom svijetu...
Od kad te nema,
sanjam tvoje prekrasne oči,
od kad te nema,
sanjam dan kad ćeš mi ponovo doći...

Hoću li ikada više tvoje usne osjetiti,
hoću li ikada više s tobom dane provoditi?
Hoću li se kao nekad zbog tebe jutrom buditi
i na spavanje rano krenuti
samo kako bi te i u snovima mogla vidjeti?

Srce mi vrišti,
viče "pomozi",
traži te u ovoj tuzi,
traži tvoj lik u ovoj pustoj noći...
Tvoj zagrljaj mi treba jer ova tuga kao da me vreba...
Ne znam više čime da se tješim,
što god napravim mislim da griješim...

Moje suze veće su od kiše koja bez prestanka lije,
ali svaka suza svoju tajnu krije...
Svaka je iz razloga potekla,
bila je tako malena,
ali prepuna raznih sjećanja,
prepuna raznih osjećaja...
Svaka suza za tebe teče
i želi nešto da ti reče...
I jedna od njih te tiho moli
da tvoje srce ne prestane da me voli...

Kad sam saznala što se dogodilo
srce moje dugo je plakalo
i još uvijek nije prestalo...
Nije te ljubavi zaboravilo
jer čim su te oči moje vidjele srce ti je mjesto rezerviralo...
Niti želim niti mogu
zaboraviti dečka koje me oborio s nogu...
Iako me od tebe dijele stotine kilometara,
za mene nisi neka ljubav stara,
meni još uvijek značiš koliko i prije,
srce moje i dalje naše tajne krije...
Iz dana u dan volim te sve više
i još uvijek samo tvoje ime na bilježnici mojoj piše...

Velika ljubav za tebe me veže
i nije me briga što netko drugi kaže...
Svatko može govoriti što god želi,
jer moje osjećaje ne mogu promijeniti što god rekli...
Da nisam stvorena da bi s takvim poput tebe bila,
da nisi vrijedan nijedne suze što zbog tebe je potekla...
Ma neka takve gluposti nekom drugom pričaju,
meni ne moraju...

Kakav god bio
za mene si savršen,
što god napravio,
meni si i dalje poseban...
Ma da mi govore
o tebi sve najgore,
ne mogu me od tebe odvojiti,
ljubav tu ne mogu ugasiti...

Ljubavi, bojim se,
bojim se da ćeš tamo dugo ostati,
da oči one dugo neću vidjeti
i da će me tvoje srce prestati voljeti...
Bojim se što se sve može dogoditi,
što će se sve do dana kad ćeš mi doći promijeniti...
Hoćeš li biti spreman i tada samnom biti,
hoćeš li me i dalje princezom svojom zvati?

Samo nemoj gluposti raditi,
budi dobar kako bi te što prije pustili,
kako bi mogli što prije zajedno biti...

Mislim na tebe svake sekunde
i ne želim da mi išta uništi ove nade,
ne želim da mi stalno suprotno tvrde...
Moram se nadati da će sve biti dobro,
da naša ljubav neće završiti tužno...
Moram se nadati
da me nećeš prestati zvati
te da ću te što prije moći vidjeti...
Vjerujem da ću ubrzo ponovo osjetiti usne tvoje,
da će ubrzo sve biti kao prije...
Samo mi još treba tvoj zagrljaj,

Bez tebe ja spavati ne mogu,
tvoj pogled me potpuno oborio s nogu...
Bez tebe ja ne mogu živjeti,
bez tebe u novi dan teško je krenuti...
Nisam mogla ni zamisliti
kako će mi bez tebe biti,
ali sad vidim da ću ovo sve teško proživjeti,
da ću se sama sa sobom morati boriti...

Daljina ova od tebe me ne smije odvojiti,
to ne smijem dopustiti...
Da samo znaš koliko je mome srcu sada teško,
ali ne zaboravi da bez obzira na sve u njemu imaš posebno mjesto...
Jedino što nikada ne smiješ zaboraviti
je to da ću te ja uvijek voljeti,
da ću te čekati
i da te neću zaboraviti...

Nemoj srećo nikada pomisliti
da ću se dok te nema s drugim zabavljati,
jer tebe nitko ne može zamijeniti...
Dovoljni su mi prijatelji što uz mene uvijek će biti
i tvoja ljubav da od svega me štiti...
Ja ne želim biti u tuđem zagrljaju,
želim čekati i onda ponovo uživati u tvom dodiru...
Do tada samo tražim da kad god mogu čujem tvoj glas,
jer u njemu ja tražim spas...

Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne...
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti...
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti...
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba...

Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame...
Fali mi tvoj osmijeh
i onaj zavodljivi pogled...

Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća...
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja...

Odavno je prošlo pola noći,
a ja ne spavam,
čekam
kad će konačno jutro doći...
Ovo jutro donijet će mi spas,
ovog jutra čut ću tvoj glas...
Ne mogu ti opisati koliko mi je to potrebno,
koliko mi je da te čujem važno...

Moraš čuti koliko te moje srce voli,
koliko za tvoju ljubav moli...
Da uz tebe sam moraš znati,
da te čekam ne smiješ zaboraviti...
Ljubavi živim za jutro ovo
i samo čekam da mi kažeš da nije gotovo...