shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja.Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jar tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
moje već ledeno srce!
Hodam kroz gole krošnje i već davno osušeno
lišće.
Na uhu mi dobro poznata stvar,a s njene druge
strane dobro poznati stari glas.
Čula se bol tvojih riječi,iz tvojih usana žalost,
nestala je arogantnost i zlo,nestale su iz
tebe,ali prešle na mene.
Moj do nedavno toplao i ljubazan glas postao je...
Kraj!
Slušam te pažljivo,ni riječ ne progovaram,ne
prekidam te u tebi tako važnom trenutku.
Sve si predivno smislio,priznajem,shvaćam koliko
ti je žao i da shvatio si koliko ti značim.
Teško dišeš,osjećam,ali puštam te da izgovoriš
tu zadnju rečenicu,da kažeš kako ne možeš bez
mene,kako te sjećanja proganjaju i da me želiš
natrag jer prošlost je bila nezaboravna,ali od mene
ćut ćeš samo kratak odgovor,hladan poput onog
vjetra što prolazi mi kroz kosu...Samo ti mogu
reć kratku rečenicu:''o tom sam ti ja pričala''.
Zakoračah hrabro u gustu sobu prepunu samo
najdivnijih uspomena,a ti nisi tu.
Sjedah na krevet i pokušah ne raznišljat o ničemu,
ali slika za slikom nizala se i puko je film.
Još uvijek izuzetno topla soba stajala je čvrsto oko mene
pokušavajući me zgrabit u svoje odaje objema rukama,
ali nisam se dala.
U naglom trzaju žestoko padoh pod okrilje njeno,ali brzo se
digoh kako ne bi pustila pobjedu.
Uzdigozh se kao junak,s osmjehom najvećim na licu,
jer znam da sam ponovo u igri i da polako pravila
namećem baš ja.
Vješto sam odbacivala zagrljaj jedne,upravo probuđene
sobe pune uspomena,ali se onda odjednom umorih i
popustim u borbi sa prošlošću i vjernim joj pomagaćem,
uspomenom.
Pala sam kao mrtva i bolno zagrlila sretne uspomene
pa onda zajedno sa životom zaplakala kao nikad
do sada.
pa pomislis da ces umrijeti od samoce,
kad ti se svake noci prsa stegnu
i misli ti isti cas pobjegnu.
Kad ti se tvoja pogreska osvecuje,
a ljubav te vise ne usrecuje
i tada izgubis nadu,
nadjes se sam u velikom gradu.
Jednom kad ti se pred oci uspomene sliju,
A tudji te poljupci vise ne griju,
kad te sreca vise ne bude htjela,
kad te zaboli svaki kutak duse i tijela,
kad te ljubav vise ne bude tjesila,
i kad shvatis da si pogrijesio,
tada se sjeti mene,
ljubavi izgubljene!!!
VECERAS CU POLETJET U NEBO
PRUZIT CU SVOJA ANĐEOSKA KRILA
SAMO ZATO STO TI MENE NIKAD NISI TREBO
A JA NIKAD TVOJA NISAM BILA
TVOJA LJUBAV JE IMALA ZADATAK DA ME GRIJE,
ALI NIJE...
...ti sada imas djevojku bolju
koja sa tobom bezbrizna trci po polju...
a ja...
ja sam u sobi svojoj sama
sjedim tuzna,razmisljam o nama...
umjesto tebe ona me na ulici sreta i prica mi o vama,
govori kako ste jedno drugom centar svijeta...
a ti...
ti si ostao isti do kraja
i kad me vidis tuznu kazes mi ˝jos uvijek smo raja˝...
ove noci gradom lutam sama i trazim pravu istinu o nama,vjetrovi duvaju
i tvoj trag mi odnose nije mi suđeno da kraj tebe budim se....
nije vise nista bitno,svemu dosao je kraj
ali te molim,samo jedno znaj
ja nisam anđeo niti mogu letjeti,ti zivi sa njom a ja cu za tobom umrijeti...
Oprostit si to nemogu i oćiju punih suza molim se za oprost Bogu.
Sad tonem i snovi mi se ruse neki tuzni osjecaji zivot mi guse, a shvatit i dalje ne mogu zasto sam te ostavila i puna sam tuge a toliko te i sad volim i preklinjem druge...
Znam da voliš drugu
i da si njoj srce dao
al ti ne znaš da si meni
bol nanio
Hoću da ti kažem da u
srcu mom je tuga
jer znam da nikad voljeti
nećeš a za to je kriva
druga
sto moram ja da umirem tu,
sto me ne odnesu oni crni djavoli,
sto me neodnese
nemoraju oni da me mole...
Zeljela sam da umirem,
da umirem na svijetu drugom,
da umirem ja ovom punom tugom.
Onom tugom koja mi lezi toliko u dusi,
onom tugom koja moj zivot sada rusi
i moju ljubav zauvjek osusi.
Sto cu ja da zivim,
sto cu da ovom svijetu ja se divim,
kada me je on zaboravijo,
kome sada ja da zivim kada me je ostavio???
Dozivam tvoje ime
tvoje lice je posvuda
posvuda tvoji poljupci,
ali ti nisi tamo...
Budim se svake noći
ne mogu više tako
zašto me ne ostavljaš
što si to učinio?
Gdje si sada ti?
što si pronašao
o dušo
ne mogu te zaboraviti!
Čujem tvoj glas
još se sječam svega
ali ne mogu više tako
predugo to traje...
Gdje si sada ti?
gdje je tvoje srce
zar me još voliš
kako da te zaboravim???
by Allmy_srce_
Polako zatvram prozor,
i odlazim daleko u noc,
nemoj me cekati duso,
jer ja vise doci necu.
Proslo je vrijeme snova,
sad je svemu kraj,
mogu ti samo reci,
da sam te voljela, znaj!
Zatvori plave oci,
i prespavaj rastanak taj,
ako se nekad sretnemo,
prijatelj bicu ti znaj...
by zaljubljena
Ne pitaj vise zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova tko krmani
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
Znas li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina
o koju se uzalud razbija moj zivot.
Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
by Sabina
Tu pod ulicnom svjetiljkom
ugledah tebe sa njom
u oku zasja suza bola
suza u oku mom.
Nisam htjela da placem
niti da kidam sebe
bjese nesto jace u meni
kad sa njom ugledah tebe.......
by FABIANA_15_SA
