ANĐELE MOJ...
Autor tina88 | 22 Avgust, 2009 | read_nums (318)- Evo srećo, ruka sama piše,
Na bijeli papir slova riše...
Mozak ne radi,
On ruke ne vodi...
Slova sama na papir padaju,
Moje osjećaje u pjesmu stapaju...
I ruke već su umorne
Jer noćima se nisu odmorile,
Mnoge noći sam probdjela
I o tebi sam razmišljala...
Tvojih poljubaca sam se prisjećala,
U one dane sam se u mislima vratila...
Toliko sam se u misli uživila
Da je stvarnost sam mislila...
Tvoju sliku iz ruku nisam puštala,
Usne s tvoga lica nisam maknula,
A suze nisam skrivala...
Ali nisam ljubavi samo plakala,
Konačno sam i osmijeh na svom licu vidjela...
Dok sam se onih divnih dana sjećala,
Suze sam ispuštala,
Ali i osmijeh s lica svoga sam izmamila...
Ne znam što je to na tebi tako posebno,
Što je tako neodoljivo,
Ne znam što je to,
Ali znam da imaš nešto jedinstveno,
Nešto osobito...
Znam da si mi poput anđela,
Anđela kojem samo nedostaju krila,
Anđela što ne mene pazi
Kad god netko želi da samopouzdanje mi zgazi.
Kad god život prestane da me mazi...
Ti si meni najsjajnija zvijezda na nebu,
Zvijezda što osvjetljava put za svoju bebu...
Tvoj sjaj noćima pratim,
Tražim način da u zagrljaj ti doletim,
Da u tvoju sobu tiho sletim...
Tražim način da prije spavanja te poljubim,
Da te u pustim noćima grlim
I svoju ljubav ti pružim...
Uskoro ću pravi put do tebe pronaći,
Uskoro ću se ponovo u tvom naručju naći...
