SREDNJA SKOLA KREŠEVO
GENERACIJA 2oo7/2oo8
Danas kad se rastajemo,kad svako svojim putem krece, vama drugovi moji posvetit' cu zadnje trenutke srece.Ja idem,al' sjecanje ostaje,zelim vam sve najbolje,nista drugo mi ne preostaje.Najljepsi dio svog zivota provela sam s vama,dijelili smo sve,dobro i zlo,srecu i tugu,
i sad se brinem kako cu se navici na raju drugu.
I suza mi iz oka krene,sto novi zivot nam predstoji,
al' pamtite drugovi moji,nasa generacija ce vjecno da postoji....
gubim korake....to nisam ja...
stalno lazem da sam sa njim...
a ustvari sama sam....bez ljubavi...
TEBI bicu tu..samo reci da znam...
ljubav osjecam i nije nestala...
jos zelim te kao nekada....
Gdje da krenem sad...
da ostanem...stojim tu...
dani prolaze dok trazim put....
do srca tvog...opet sve u krug...
opet ista bol..
Otkud to sad da nema kraj...
i ova ulica koju dobro znam...
kao stranac sam...u gradu..
zvanom ljubav koji cuva tajnu...
JOS NE ZNAM KO SMO TI I JA??
a kad vratim film...sve je bila laz...
nazad ne mogu..sad te ima on...
a jos trazim put do srca tvog...
I kad jednom opet zatrebam..
TEBI bicu tu..samo reci da znam...
ljubav osjecam i nije nestala...
jos zelim te kao nekada....
I kad jednom opet zatrebam..
TEBI bicu tu..samo reci da znam...
ljubav osjecam i nije nestala...
jos zelim te kao nekada....
Gdje da krenem sad..da ostanem...
da ova bol ne potraje....
jos ne znam gdje smo bili mi...
kad se djelila sreca ljubavi...
Sklanjam oblake....trazim andjela...
gubim korake....to nisam ja...
stalno lazem da sam sa njim...
a ustvari sama sam....bez ljubavi...
Do ludila...me dovodi...
kao ulica,,,tvoji koraci...
samo tvoj..ti me vodi sad...
tamo gdje bi nas sreca pratila...
Trazim sebe gdje nisi ti...
a vatra je tamo gdje je dim...
ovako ne mogu..sad me zagrli...
samo tvoja sam ...DA ODEM NE DAJ MI....
USTAJEM KAD TONEM JA AL
NEMA NIKO NEMA NIKOG SAMA
SAM NA SVOME ZNAM....
CEKAM SRECU KAZU NECE ONA NAS,
TJESE ME KAZU KORACA ZA NAMA...
TAKO BJEZE MI DAN ZA DAN...
JA KO LUTKA TKANA ...
SUZOM ANDJELA BEZ KRILA,
ZIVIM BAJKU CEKAM PRINCA
JOS OD KAD SAM DIJETE BILA.....
NEKAD NEKO, NEKAD NIKO
CEKAM DAN DA SVANE
OKRECEM SE SVE JE ISTO
KAD CEKAM BOL DA STANE,
MISLIM JAKA SAM TOLIKO USTAJEM
KAD TONEM JA AL NEMA
NIKO NEMA, NIKOG SAMA SAM NA SVOME ZNAM....
KAD NE MOGU, KAD NE MOGU BAS NISTA VISE,
KAD NE UMIJEM, KAD NE UMIJEM BAS NISTA VISE....
KAZU ZIVOT BJEZI LETI DALJE,
KAD JE ZIVOT TEZI LETI DALJE,
KAZU UZMI SVE JER NE DAJE NISTA VISE....
GLEDAM SAT SRECA KASNI,
OPET OPET I OPET....
KAD JEDNOM PADNES KAZU DA CES
PASTI OPET, OPET I OPET....
I NEUMIJEM KAD NEMAM S KIM
I NEMAM GDJE ODAVDE,
JA NEUMIJEM JER PLASIM SE DA SUTRA SAMA PADNEM....
.....NEKAD NEKO, NEKAD NIKO CEKAM DAN DA SVANE
OKRECEM SE SVE JE ISTO KAD CEKAM BOL DA STANE,
MISLIM JAKA SAM TOLIKO
USTAJEM KAD TONEM JA AL
NEMA NIKO NEMA NIKOG SAMA
SAM NA SVOME ZNAM....
KAD NE MOGU,KAD NE MOGU BAS NISTA VISE,
KAD NE UMIJEM, KAD NE UMIJEM BAS NISTA VISE....
KAZU ZIVOT BJEZI LETI DALJE,
KAD JE ZIVOT TEZI LETI DALJE,
KAZU UZMI SVE JER NE DAJE NISTA
Zelio sam njenu ljubav
zelio sam nju i nijednu
drugu.
Zelio sam ljubav a
dobio tugu.
Ona je bila moga sunca
Sjaj, sati sto polako teku
donose samo tugu
nikad necu moci voljeti
zenu drugu.
Ona je bila moja zvijezda
ona je bila meni sve
sadasnjost je među nama
meni ostaje sjecanje
samo pitam se da li pamti
dane nase srece
pitam se, mnogo toga se pitam
A odgovora nema...
Zahvaljujem Senadu...skolski HVALA
Moje nade propale su
živm život bez sunčevog
sjaja nemam sreće sve je
prazno i pusto bez radosti
živim ja duša mi se cijepa
niz obraze liju suze tuga,
pustoš oko mene u očima
sjaja nema moje srce voli
ali voli samo tebe...
bol bolujem sam tugujem,
život polako nestaje gasi
se veliko srce puno ljubavi
samo i nesretno...
Zahvaljujem Senadu...skolski HVALA
Ali izgleda da odlučno si ga ispustio,
I drugo srce u ruke primio...
Sve svoje tebi sam dala,
Kad bi ti pomoglo za tebe bi i poginula,
Ali tebi izgleda ja nisam toliko važna,
Bila sam ti samo avantura prolazna...
Stalno si govorio da me voliš
I da stalno na mene misliš...
Uvjeravao si me da sam ti sve,
Da živiš za mene...
Lijepo si me u laži te uvjerio,
Hvala što si mi patnju umjesto sreće donio...
Al za ono što će se dogoditi
Nemoj sebe kriviti,
Ne možeš ti srcem upravljati,
Jedino si možeš prebacivati
To što moju ljubav nisi znao cjeniti
I što mi laži nisi mogao prestati govoriti...
I znaj ljubavi da ti svu sreću želim
I da kad me nebude neću prestati da te volim...
S neba ja ću te čuvati,
A da te povrijedi neću dopustiti...
Iako mislim da te nije zavrijedila
Jer ona se s tobom samo poigravala,
Odluka je pala
I ona je ponovo tvoja postala...
Poput neba bez zvijezda...
Nisam mislila da ćeš mi toliko nedostajati,
Srećo, tvoj dodir mi prijeko treba...
Odlaskom svojim tugu si mi ostavio,
Plamen života u meni si ugasio...
Sunce u meni prestalo je sjati,
Samo tebi ja sam spremna sve dati...
Da te opet imam morat ću se strpit,
Ali znaj da te nikad neću prebolit,
Neću te zaboravit...
Iako mi svi tvrde da me nisi volio,
Da si se samnom samo zabavljao,
Ja o tome ne želim razmišljati,
Jer što god napraviš ne mogu te prestati voljeti...
Sada kad si daleko
Nejbolje ćeš mi dokazati
Što si spreman za mene učiniti...
Sada ćeš mi dokazati koliko me voliš,
Koliko o meni misliš...
Drugi svakakve priče pričaju,
Ali ako im se tako sviđa neka uživaju,
Ali dragi, te priče me svejedno malo vrijeđaju,
Lagano me ubijaju...
Te priče stvaraju mi boli,
Tjeraju me da pomislim da moje srce uzalud voli...
Tako zna, možda u njima ima istine,
Ali ja to želim čuti od tebe...
Ne mogu ti objasniti
Koliko te priče mogu boljeti,
I ponovo ispadam glupa jar ja za to nisam znala
I uvijek sam ti slijepo vjerovala,
Jer ja ljubavi u tebe nisam sumnjala...
Maleni, nemoj dopuštati da tako me ismijavaju,
Da me okolo zbog tvojih postupaka ogovaraju...
Budi iskren,
Priznaj mi sve,
Pa znaš da ću ja uvijek biti uz tebe...
Ako i nemogu biti tvoja malena,
Ako više i nisam tvoja voljena,
Svejedno sam jedna zaljubljena djevojka
Koja bi za tebe život dala
I onda kad ti ništa ne bi značila...
Na bijeli papir slova riše...
Mozak ne radi,
On ruke ne vodi...
Slova sama na papir padaju,
Moje osjećaje u pjesmu stapaju...
I ruke već su umorne
Jer noćima se nisu odmorile,
Mnoge noći sam probdjela
I o tebi sam razmišljala...
Tvojih poljubaca sam se prisjećala,
U one dane sam se u mislima vratila...
Toliko sam se u misli uživila
Da je stvarnost sam mislila...
Tvoju sliku iz ruku nisam puštala,
Usne s tvoga lica nisam maknula,
A suze nisam skrivala...
Ali nisam ljubavi samo plakala,
Konačno sam i osmijeh na svom licu vidjela...
Dok sam se onih divnih dana sjećala,
Suze sam ispuštala,
Ali i osmijeh s lica svoga sam izmamila...
Ne znam što je to na tebi tako posebno,
Što je tako neodoljivo,
Ne znam što je to,
Ali znam da imaš nešto jedinstveno,
Nešto osobito...
Znam da si mi poput anđela,
Anđela kojem samo nedostaju krila,
Anđela što ne mene pazi
Kad god netko želi da samopouzdanje mi zgazi.
Kad god život prestane da me mazi...
Ti si meni najsjajnija zvijezda na nebu,
Zvijezda što osvjetljava put za svoju bebu...
Tvoj sjaj noćima pratim,
Tražim način da u zagrljaj ti doletim,
Da u tvoju sobu tiho sletim...
Tražim način da prije spavanja te poljubim,
Da te u pustim noćima grlim
I svoju ljubav ti pružim...
Uskoro ću pravi put do tebe pronaći,
Uskoro ću se ponovo u tvom naručju naći...
Ali sjećanja ne odlaze...
Tu tebe nema,
Ali ljubavi i više nego prije ima,
Dok u srcu te nosim ja nisam sama...
Kad ovo ti pišem,
Osjećam da sam ti bliže,
Kad pismo ti šaljem,
Osjećam da dan kad ću te vidjeti polako stiže...
Kad pomislim na tebe obuzme me tuga,
Ova noć mi se čini ko godina duga...
Kad pomislim na tebe bojim se,
Bojim se, ali ne znam čega,
Ne znam bojim li za tebe
Ili se bojim same sebe...
Ne znam bojim li se onoga što budućnost donosi
Ili onoga što možda odnosi...
Želim da mi ponovo donese tebe,
A ne želim da te udalji od mene...
Ne želim da nam sudbina kraj presudi,
Na želim da ti moja ljubav dosadi...
Na žalost na znam što će budućnost donijeti,
Ne znam da li će mi opet zbrku u životu stvoriti
Zato mi preostaje samo duboko se nadati i vjerovati
Da me ti nećeš nikada prestati voljeti,
Da nećeš sudbini dopustiti
Da nas razdvoji...

