Postoje trenutci koje vječno pamtimo,
postoje osobe koje nikad ne zaboravimo...
U mom životu postojiš ti,
tebe nikada neću zaboraviti...
U mom životu postoje mjeseci koje s tobom sam provela
i znaj da svaki trenutak sam zapamtila...

Iako ne znam da li si me varao,
da li si dok si bio samnom s drugom spavao,
ja te volim više od svega,
ti si i dalje najveća ljubav srca moga...

Ne znam da li ćeš me moći toliko dugo voljeti
s obzirom na to da me nećeš viđati,
ali znam da ja tebe neću zaboraviti
i da ću te bez obzira na sve čekati...
Ja ću i dalje biti tvoja mala curica,
biti ću i dalje samo tvoja lutkica...

Da li znaš koliko je suza u mojim očima,
da li znaš da ne spavam noćima?
Da li znaš da i u mom srcu sad je tama,
da sam i tamo ostala sama?

Od kad te nema,
ni ja nisam tu,
od kad te nema,
živim u svom svijetu...
Od kad te nema,
sanjam tvoje prekrasne oči,
od kad te nema,
sanjam dan kad ćeš mi ponovo doći...

Hoću li ikada više tvoje usne osjetiti,
hoću li ikada više s tobom dane provoditi?
Hoću li se kao nekad zbog tebe jutrom buditi
i na spavanje rano krenuti
samo kako bi te i u snovima mogla vidjeti?

Srce mi vrišti,
viče "pomozi",
traži te u ovoj tuzi,
traži tvoj lik u ovoj pustoj noći...
Tvoj zagrljaj mi treba jer ova tuga kao da me vreba...
Ne znam više čime da se tješim,
što god napravim mislim da griješim...

Moje suze veće su od kiše koja bez prestanka lije,
ali svaka suza svoju tajnu krije...
Svaka je iz razloga potekla,
bila je tako malena,
ali prepuna raznih sjećanja,
prepuna raznih osjećaja...
Svaka suza za tebe teče
i želi nešto da ti reče...
I jedna od njih te tiho moli
da tvoje srce ne prestane da me voli...

Kad sam saznala što se dogodilo
srce moje dugo je plakalo
i još uvijek nije prestalo...
Nije te ljubavi zaboravilo
jer čim su te oči moje vidjele srce ti je mjesto rezerviralo...
Niti želim niti mogu
zaboraviti dečka koje me oborio s nogu...
Iako me od tebe dijele stotine kilometara,
za mene nisi neka ljubav stara,
meni još uvijek značiš koliko i prije,
srce moje i dalje naše tajne krije...
Iz dana u dan volim te sve više
i još uvijek samo tvoje ime na bilježnici mojoj piše...

Velika ljubav za tebe me veže
i nije me briga što netko drugi kaže...
Svatko može govoriti što god želi,
jer moje osjećaje ne mogu promijeniti što god rekli...
Da nisam stvorena da bi s takvim poput tebe bila,
da nisi vrijedan nijedne suze što zbog tebe je potekla...
Ma neka takve gluposti nekom drugom pričaju,
meni ne moraju...

Kakav god bio
za mene si savršen,
što god napravio,
meni si i dalje poseban...
Ma da mi govore
o tebi sve najgore,
ne mogu me od tebe odvojiti,
ljubav tu ne mogu ugasiti...

Ljubavi, bojim se,
bojim se da ćeš tamo dugo ostati,
da oči one dugo neću vidjeti
i da će me tvoje srce prestati voljeti...
Bojim se što se sve može dogoditi,
što će se sve do dana kad ćeš mi doći promijeniti...
Hoćeš li biti spreman i tada samnom biti,
hoćeš li me i dalje princezom svojom zvati?

Samo nemoj gluposti raditi,
budi dobar kako bi te što prije pustili,
kako bi mogli što prije zajedno biti...

Mislim na tebe svake sekunde
i ne želim da mi išta uništi ove nade,
ne želim da mi stalno suprotno tvrde...
Moram se nadati da će sve biti dobro,
da naša ljubav neće završiti tužno...
Moram se nadati
da me nećeš prestati zvati
te da ću te što prije moći vidjeti...
Vjerujem da ću ubrzo ponovo osjetiti usne tvoje,
da će ubrzo sve biti kao prije...
Samo mi još treba tvoj zagrljaj,

Bez tebe ja spavati ne mogu,
tvoj pogled me potpuno oborio s nogu...
Bez tebe ja ne mogu živjeti,
bez tebe u novi dan teško je krenuti...
Nisam mogla ni zamisliti
kako će mi bez tebe biti,
ali sad vidim da ću ovo sve teško proživjeti,
da ću se sama sa sobom morati boriti...

Daljina ova od tebe me ne smije odvojiti,
to ne smijem dopustiti...
Da samo znaš koliko je mome srcu sada teško,
ali ne zaboravi da bez obzira na sve u njemu imaš posebno mjesto...
Jedino što nikada ne smiješ zaboraviti
je to da ću te ja uvijek voljeti,
da ću te čekati
i da te neću zaboraviti...

Nemoj srećo nikada pomisliti
da ću se dok te nema s drugim zabavljati,
jer tebe nitko ne može zamijeniti...
Dovoljni su mi prijatelji što uz mene uvijek će biti
i tvoja ljubav da od svega me štiti...
Ja ne želim biti u tuđem zagrljaju,
želim čekati i onda ponovo uživati u tvom dodiru...
Do tada samo tražim da kad god mogu čujem tvoj glas,
jer u njemu ja tražim spas...

Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne...
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti...
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti...
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba...

Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame...
Fali mi tvoj osmijeh
i onaj zavodljivi pogled...

Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća...
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja...

Odavno je prošlo pola noći,
a ja ne spavam,
čekam
kad će konačno jutro doći...
Ovo jutro donijet će mi spas,
ovog jutra čut ću tvoj glas...
Ne mogu ti opisati koliko mi je to potrebno,
koliko mi je da te čujem važno...

Moraš čuti koliko te moje srce voli,
koliko za tvoju ljubav moli...
Da uz tebe sam moraš znati,
da te čekam ne smiješ zaboraviti...
Ljubavi živim za jutro ovo
i samo čekam da mi kažeš da nije gotovo...

Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu,
shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja.Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jar tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.

I hladno puše vjetar kao da još ječe želi zaledit
moje već ledeno srce!
Hodam kroz gole krošnje i već davno osušeno
lišće.
Na uhu mi dobro poznata stvar,a s njene druge
strane dobro poznati stari glas.
Čula se bol tvojih riječi,iz tvojih usana žalost,
nestala je arogantnost i zlo,nestale su iz
tebe,ali prešle na mene.
Moj do nedavno toplao i ljubazan glas postao je...
Kraj!
Slušam te pažljivo,ni riječ ne progovaram,ne
prekidam te u tebi tako važnom trenutku.
Sve si predivno smislio,priznajem,shvaćam koliko
ti je žao i da shvatio si koliko ti značim.
Teško dišeš,osjećam,ali puštam te da izgovoriš
tu zadnju rečenicu,da kažeš kako ne možeš bez
mene,kako te sjećanja proganjaju i da me želiš
natrag jer prošlost je bila nezaboravna,ali od mene
ćut ćeš samo kratak odgovor,hladan poput onog
vjetra što prolazi mi kroz kosu...Samo ti mogu
reć kratku rečenicu:''o tom sam ti ja pričala''.

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4

Zakoračah hrabro u gustu sobu prepunu samo
najdivnijih uspomena,a ti nisi tu.
Sjedah na krevet i pokušah ne raznišljat o ničemu,
ali slika za slikom nizala se i puko je film.
Još uvijek izuzetno topla soba stajala je čvrsto oko mene
pokušavajući me zgrabit u svoje odaje objema rukama,
ali nisam se dala.
U naglom trzaju žestoko padoh pod okrilje njeno,ali brzo se
digoh kako ne bi pustila pobjedu.
Uzdigozh se kao junak,s osmjehom najvećim na licu,
jer znam da sam ponovo u igri i da polako pravila
namećem baš ja.
Vješto sam odbacivala zagrljaj jedne,upravo probuđene
sobe pune uspomena,ali se onda odjednom umorih i
popustim u borbi sa prošlošću i vjernim joj pomagaćem,
uspomenom.
Pala sam kao mrtva i bolno zagrlila sretne uspomene
pa onda zajedno sa životom zaplakala kao nikad
do sada.

Jednom kad ti srce puknuti hoce,
pa pomislis da ces umrijeti od samoce,
kad ti se svake noci prsa stegnu
i misli ti isti cas pobjegnu.
Kad ti se tvoja pogreska osvecuje,
a ljubav te vise ne usrecuje
i tada izgubis nadu,
nadjes se sam u velikom gradu.
Jednom kad ti se pred oci uspomene sliju,
A tudji te poljupci vise ne griju,
kad te sreca vise ne bude htjela,
kad te zaboli svaki kutak duse i tijela,
kad te ljubav vise ne bude tjesila,
i kad shvatis da si pogrijesio,
tada se sjeti mene,
ljubavi izgubljene!!!

VECERAS CU POLETJET U NEBO
PRUZIT CU SVOJA ANĐEOSKA KRILA
SAMO ZATO STO TI MENE NIKAD NISI TREBO
A JA NIKAD TVOJA NISAM BILA
TVOJA LJUBAV JE IMALA ZADATAK DA ME GRIJE,
ALI NIJE...

...ti sada imas djevojku bolju
koja sa tobom bezbrizna trci po polju...
a ja...
ja sam u sobi svojoj sama
sjedim tuzna,razmisljam o nama...
umjesto tebe ona me na ulici sreta i prica mi o vama,
govori kako ste jedno drugom centar svijeta...
a ti...
ti si ostao isti do kraja
i kad me vidis tuznu kazes mi ˝jos uvijek smo raja˝...
ove noci gradom lutam sama i trazim pravu istinu o nama,vjetrovi duvaju i tvoj trag mi odnose nije mi suđeno da kraj tebe budim se....
nije vise nista bitno,svemu dosao je kraj
ali te molim,samo jedno znaj
ja nisam anđeo niti mogu letjeti,ti zivi sa njom a ja cu za tobom umrijeti...