Sad kad je sve odavno iza nas,
Proslo je vec toliko dana i sati od rastanka naseg,
Sad hocu da te pitam
Sjetis li se nekad mene,
Moga lica,osmijeha i kose?
Mojih ruku i poljubaca?
Imas li sada hrabrosti priznati
Da si tako pogresan potez povukao
Da si najbolje sto ti je zivot pruzio
Zbog svoje sebicnosti i nezrelosti izgubio?
Mozes li biti musko
Na tren preci preko ega i ponosa
I priznati da si u subotu
Zbog one pjesme koja te na mene sjetila
Narucio duplu ljutu i da suza u oku nije od dima bila?
Mozes li priznati da ti je zao
Sto si izgubio sve sto smo imali,
A imali smo puno
Mozda i previse neki bi rekli....
Mogu li te sada pitati kako se osjeca covjek
Kad shvati da su ga lagali,
A tebe su lagali....
Mogu li te sada pitati
Hoces li i u buducnosti pogresnima,
Dvolicnim i okrutnim ljudima vjerovati?

Tebi , andjele moj,
poklanjam ove stihove ,
koje drhtavom rukom polako ispisujem
nakon tko zna koje neprospavane noci.
Tebi moj andjele,
darujem ovo sunce koje stidljivo izviruje
iza oblaka i bori se sa hladnocom u mom srcu.
Tebi , andjele moj,
poklanjam svaki uzdah koji, misleci o tebi,
ispunjava moju dusu, koja otkako si me napustio
nema vise ni mira ni sna.
Tebi andjele moj,
zelim da porucim ovom pjesmom,
da ljubav koju u svom bicu cuvam za tebe,
nikada nece proci,
nikada nece nestati,
a nada da cu te ipak negdje, tamo visoko jednom sresti,
i veselo prihvatiti tvoju malenu ruku koja ce me voditi
u pravcu u kojem svi jednom moramo poci,
ta nada mi daje smiraj u burnoj noci,
kad nakon teskih suza ipak utonem u bezdan
koji nakon tvog odlaska zovem snom.

Rijeka suza je potekla
sudbina je svoje rekla
da sve sto volis nemozes imati
da se voljeti treba srcem
a to se moze izgubiti
tuzno je kad gubis
onoga koga volis
i kad molis
i kad volis.
zato cu nestati
mozda ce bol prestati
mozda ce nekoga manje boljeti
da bi mogao voljeti
jednog dana me vise nece biti
nemoj da vidim suze nemoj ih liti
budi jak imaj snage
ako skrate zivot osobe drage
na sve se to svodi
moj zivot nece biti vise na slobodi

Kad ti odes sve postane sivo i njemo
i sunce i nebo sve mi je tuzno i bljedo....
svaka misao odvodi me do Tebe
nestajem.... odricem se sebe....
ali ne marim....
brojim dane....bljedim.... postajem sjena
trosim sate....spavam....
prolaze minute vrijeme je pjena....
u besmislenim radnjama se utapam
razmisljam o nama....
prepustam se usputnim likovima
otvaraju usta ja cujem Tvoj glas
i smijesim se....
vidim Tvoje lice ljepo i drago
radujem se tvom dolasku....
Ti si moje najvece blago....

Ne trebas mi nista reci,
svoju proslost,svoje ime.
Ako ce ti biti lakse zagrli me.
Uzet cu te u narucje,
da te cuvam,usred zime.
grijat ce te moje tijelo zagrli me,zagrli me.

Zagrli me oko vrata,oluja se dize
ne moze ti vjetar nista
ako pridjes blize.

Ukrao bih srecu za nas,
kupio bih,nemam cime.
jedino si moje blago,zagrli me.
Ne trebaju tebi draga
ove pjesme,ove rime.
jedino je sto se moze zagrli me.

Boli me rastanak bez rijeci,
daj mi snage sve ovo za prijeci,
bez tvoje ljubavi i duse
neka me odnesu, neka me sruše.

Biti sam je tesko,
otici od tebe još teze.
Ali za tvoju srecu ja te ostavljam,
nista te ne sputava ili veze.

Puna mi je glava stvari i misli,
ocean sjecanja bez kraja…
Osjecaji plove kao sante leda,
pune srece, dostojnih raja.

Daleko iza toga je nesto vece,
nesto poznato još me podsjeca na te.
Taj jedan osjecaj koji me vuce
Ljubav se zove, srce mi tuce.

U ocima mi suze teku
Ponovo se otvorile stare rane
koje me peku.

U srcu osecam bol
Koji si mi ti naneo
moj ponos sa tim ponasanjem porazio

Nemogu da shvatim
sta sam skrivila bogu
Zasto celoga zivota
moram da patim.

Ako je to moja sudbina
Pomiricu se snjom
Zivecu u bolu, tuzi i suzama
Do kraja zivota mog....

Cekam te....
Dodji i donesi mi samo svoj osmeh,
taj osmeh je jedino sto trazim,
sve ostalo imam.
Imam oci koje ce videti
tvoje tuzno lice.
Imam ruke koje ti nikada
nece dozvoliti da padnes.
Imam srce u kome ces
pronaci svoj dom.....

Hvala ti…
Hvala ti što se budiš sa mnom,
I dane mi poklanjaš svoje,
Što svaki trenutak smisao ima,
Dok uz svoje osjeæam i srce tvoje.

Hvala ti…
Hvala ti što koraèaš sa mnom,
I kada hodati napor traži,
Što imam tebe i kad mi je teško,
Jer tada svaki teret je lakši.


Hvala ti...
Hvala ti što praštaš meni,
Kada za praštanje hrabrosti treba,
Što srce tvoje ljubi baš moje,
Hvala ti, najdraži daru Neba!!

hm,ljubav...ljubav je nesto sto nasu cini sretnima,tuznima, ponosnima,razocaranima...ljubav je povremeno bol al cinjenica je da i kad je nemamo mi je uporno trazimo...ljubav je sve.tesko je naci pravu ljubav ali kad tad je sretnemo,jednostavno od nje se ne moze pobjeci...