Ista prica, monotona... tuzna...
Ne ne krivim te za nas rastanak... nisi kriv ti... kriva sam ja sto sam te voljela, i nada koja je u meni zivjela...
Znas vidjela sam te jucer u gradu, vidjela sam da u tim plavim ocima jos uvjek zivi tuga...
Drhtala sam kao malo dijete, zeljela sam da mi budes barem malo blize...
I znas... tvoji prijatelji stalno mi pricaju o tebi, da ti je zao zbog rastanka... ali kazes da je to valjda sudbina...
Pitaju me zasto sam se predala, zasto se ne borim za tebe?! A ja samo cutim, spustim pogled prema tlu...
Sinoc sam gledala nebo posuto zvjezdama, jedna je padala bas kao onda...
Sjecas se...
Rekao si da si pozeljeo da se nikada ne rastanemo...
A danas... danas sam plakala... jer sam shvatila da patimo oboje...
A ni jedno od nas ne cini da promjeni sudbinu...
ja jer se bojim odgovora, a ti...
Mozda bas tako biti mora...
Love you baby :*
Cesto pitam sebe, da li jos volim tebe?
Srce tajnu ne krije, ti si mi najmilije...
Pitam se gdje li si sada, da li kod tebe ima zime, pamtis li mi ime?
Da li mozda neka druga, ljubi mjesto mene,
Da li neka druga zeli, ono sto je moje?
Da li zeli srce tvoje?
Gdje si sada,
Trebam te kao zrak, kao vodu,
Trebam te jer ti si jedino vrijedno u mom zivotu...
Gdje si sada, dodji i zagrli me...
Gdje si...
Da sve bude kao prije,
Da ti srce kaze sto nikad nije?
U snove moje ti cesto svratis,
Jedino tako na tren daljinu skratis...
Poljubis me tiho i nestanes opet negdje daleko...
Ali opet znas da postoji na ovom svijetu za tebe netko...
Bio si sve u mom zivotu...
Ljubav, radost, bol i tuga...
Nikad nisi vjerovao mojim rijecima
Da volim te,
Da zelim te,
Da si mi sve...
Da bilo je kratko, vrijeme je brzo proslo sve je u trenu doslo....
Ali, i otislo!
Otisao si ti, u stvarnosti,
Ali nisi u mome zivotu, i mojim sovima,
Samo tu te jos uvijek ima
Odatle nikada neces otici,
Nista te nece izbrisati...
Ze tebe cu ja na ovom svijetu disati,
Za tebe cu zivjeti, postojati, sanjati...
Oprosti ako ti smetam,
Nista nije kao prije,
Ali iako jest, jos uvijek sve proslo nije!
Jos ima nada za nas dvoje,
Jos te ceka,
Sanja srce moje...
Dodji i pobjedi ovu bol u mome srcu,
Izbrisi ovu prazninu u meni,
Otkako te nema moja dusa
Nesvjesno stranja,
Jos uvijek zivi,
Ali zapravo samo...sanja!!!
Sjecam se...
Dodira, pogleda, poljupca, otkucaja srca...
Sjecam se i pozelim da sve vratim,
Jos uvijek ne mogu da sudbinu shvatim.
Pitam se zasto sam te srela,zavoljela?
Mozda je za sve sudbina kriva...
Mozda ti nista nisam ni bila.
Bilo je lijepo da bi trajalo,
Bilo je kratko ali slatko.
Sjecam se...
Kada si odlazio mojih suza,
Tvog pogleda punog tuge i boli,
Znala sam, srce te voli...
Zeljela sam nestati,
Zauvijek u vjecnost otici,
Biti uvijek samo s tobom.
Sjecam se...
Ali samo to mi je i ostalo,
Sad si daleko,
Ja sa ostala sama,
Imam jednog prijatelja, zove se tama...
To mi je jedina utjeha poslije tebe,
Nitko vise ne postoji za mene...
Otkad si otisao moj zivot smisla nema,
Jer s tobom je sve bilo drugacije,
Ti si bio ti, a ne kao ostali svi...
Sjecam se...
Zivim u sjecanjima,
samo ona me drze u zivotu,
Samo ona me razumiju,
Znaju kako e tesko,
Kako me srce boli,
I kako srce svakim danom sve vise...
I vise voli...
Ponekad pozelim ti doci,
Kao u ovoj tihoj noci,
Kad suze mi peku oci,
Kad dusa me boli,
Dok srce te jos voli...
Cesto se budim nocu,
Cekam tebe, a znam da neces doci,
Jos sam uvjek tuzna i sama,
Oko mene samo je tama...
Sanjam tebe,
Jer samo u snovima te imam,
Stvarnost je okrutna, tebe mi je uzela...
Mozda...
Jednom i budem pored tebe,
Mozda sve se ponovi jos jednom,
Mozda i ti sanjas o nama,
Mozda je i tebi ovako
I nisam sama...
Jos se sjecam tvoga lika,
Jos me sjeca stara slika,
Jos je srce samo tvoje,
Ja jos sanjam i nas dvoje...
Sjeti me se nekad,
Iako si negdje daleko,
Znaj da te ceka zauvijek netko,
Jos te voli srce moje,
Jos ja sanjam i nas dvoje...
Jos se budim u tužnoj noci,
Jos su suzne moje oci,
Jos te cekam, a svuda je tama,
Jos se nadam
I uvijek sam sama...
Sjeti me se nekad,
Pozeli me u snu,
Pozeli da me vidis i bit cu tu...
Jos te ceka srce moje,
Jos uvijek cu sanjati nas dvoje...
Karolina i ja
Andrea i ja
Ja i Maja
Andrea, ja i Maja
Ime i prezime: Valentina Vidović
Ukratko o meni...
Ime i prezime:Valentina Vidović
Datum rođenja: 07.08.1988.
Mjesto: Sarajevo, BiH
Rođena sam u Sarajevu gdje sam i živjela do rata... Posije odlazim u Split, nakon toga moja obitelj i ja doselili smo se u Kiseljak, gdje i sada živim... Osnovnu školu sam završila u Kiseljaku, srednju u Kreševu (Tehničar za računalstvo,elektrotehnika).
Nakon srednje škole napustila sam Kiseljak i upisala sam fakultet u Mostaru.
Sada sam 3.godina studija Informatike (PMF),ali ove akademske godine upisala sam 1.godinu Novinarstva (Filozofski fakultet).
U životu uvjek sam imala podršku ljudi koji me okružuju, imam svoje ambicije u životu, te strategiju za svoju karijeru u budučnosti.
Ljudi su cesto govorili da neću uspjeti, međutim uvijek sam ispunjavala svoje želje i zamisli...
Milslim da svaki covjek moze uspjeti ukoliko se bori za svoje snove i zato...
Moj moto u životu je: "Moji snovi su moja stvarnost!".
Ovaj blog cu iskoristiti kako bih objavljivala neke svoje pjesme, kao i pjesme drugih ljudi koje su me se jako dojmile...
Nadam se da cete se pronaci u nekim od pjesama...svako Vase misljenje,komentare,sugestiije ili kritike uvazavam u svakom pogledu...HVALA
kissyyyy for you...
voljela sam te i prije nego sam te upoznala,
Voljela sam te, i tražila upravo tebe,
srce sam svoje davno već dala,
tebi... kojeg nisam poznavala.
Zato sam za tobom tragao...
Kada sam te ugledala,
mojem je traženju bio kraj,
posto si za me' život cijeli,
u tvojim očima vidjela sam sjaj...
znala sam... ti si moj biser dragocjeni,
za kojim sam tragala... i kojeg sam našla.
Sada kada te imam pored sebe,
volim te više iz dana u dan,
i ponekad pomislim da je sve to san...
no pogled tvoj razbije sve sumnje moje ,
i u stvarnost me vraćaju usne tvoje...
imam te.. tu si.. nisam više sama.
